Preminuo Pavao Štalter

Pavao Štalter (Karanac kraj Osijeka, 25.XI.1929.), hrvatski filmski redatelj, scenarist, animator, crtač i scenograf preminuo je 05.10.2021. godine. Dugogodišnji je član HDFD-a i zaslužni član od 2016. godine.

Diplomirao je 1955. na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Od 1958. radi u Studiju za crtani film Zagreb filma, isprva kao scenograf u velikom broju animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma (npr. I videl sem daljine meglene i kalne, Zlatko Bourek, 1964), katkad kao animator i glavni crtač. Kao redatelj, filmovima Maska crvene smrti (s Brankom Ranitovićem, 1969., također crtač i scenograf), Sedam plamenčića (1975., također scenarist, crtač i animator) i Kuća br. 42 (1984) stekao je status jednog od kasnih prvaka Zagrebačke škole i ključnoga predstavnika njezine struje tzv. animiranoga slikarstva. Njegov rad karakterizira snažan kolorizam, majstorstvo u različitim tehnikama (kolaž, crtež, ulje na platnu) te elegičan ton i melankoličan ugođaj. Redatelj je i glavni crtač pet epizoda (Baltazarov sat, Dva cilindra, Izgubljeni zec, Klaun Daniel, Ptica) u četvrtoj sezoni animirane serije Profesor Baltazar (1978). Crtao je i animirao element-filmove Filmoteke 16.

Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1994).

Ostali važniji filmovi: Peti (sa Zlatkom Grgićem, 1964), Kutije (1967), Scabies (sa Z. Grgićem, 1970), Duša (1971), Kubus (1972), Konj (1972), Love Story (sa Z. Bourekom, 1973), Ivica i Marica (1980), Usisač (s Leom Fabijanijem, 1980), Posljednja stanica (1988), Wiener Blut (sa Z. Bourekom, 2014).

Pogreb će se održati u petak, 08. listopada 2021. u 13.20 sati  na Krematoriju u Zagrebu.